Kome je do morala u politici, neka ide u NSPM

Kosovski mit i srpski nacionalni identitet

Komentari (16) COMMENTS_ARE_CLOSED
1 četvrtak, 14 maj 2009 21:47
Jovan Janković
Ovde se govori o razgovoru Svetlane Slapšak i Ivana Čolovića. Pri tome se čitalac uvodi u diskusiju o tom razgovoru, a ne daje se nikakva naznaka kakav je to razgovor, gde je vođen, kojim povodom, niti ko su ti Svetlana Slapšak i Ivan Čolović. Razumeo bih nenavođenje reference da je taj razgovor vođen npr. između Čerčila i Staljina, ili da su to dvoje npr. Tesla i Ajnštajn. Ali ovo dvoje, pojma nemam ko su. Zato me tekst podseća na svojevremeno objavljen članak "Polemike" dvojice fiktivnih uglednih "eksperata", izvesnog Ragnara Fitzgeralda i Thomasa Bensona. Kasnije je autor, R. Benson, objasnio da su likovi izmišljeni...
Preporuke:
0
0
2 četvrtak, 14 maj 2009 21:58
Prorok
A posle će nas učiti Krbavskoj bici, gde su koplja ukrstili Hrvati pod zapovjedništvom Emerika Derenčina i Osmanlije koje je predvodio Hadum Jakub paša. Naime, u toj bici je zaustavljen prodor Osmalija u Evropu(ako je vjerovati uvijek pedantnim povijesničarima Hrvata, koji tačno znaju čas početka bitke i gdje se koji velikaš nalazio u svakom trenutku). E to će da nam uče decu, ako ih ne zaustavimo argumentima i istorijskim činjenicama pre nego nađu plodno tle za svoje teorije.
Preporuke:
0
0
3 četvrtak, 14 maj 2009 22:05
Prorok
Krbavska bitka 09.septembar1493.
Sukobljene strane Tursko carstvo - Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo. Da dobro ste pročitali Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo.
Podaci preuzeti sa hr.wikipedija.org
inače identični sa bilo kojim hrvetskim udžbenikom.
Preporuke:
0
0
4 četvrtak, 14 maj 2009 22:25
koekude
MIT.MIT.MIT.O kom to mitu Mi govorimo?Dali sutra o mitu `Prvom Srpskom Ustanku` ili o mitu `Balkanskih Ratova` ili o mitu `Solunskog Fronta` ili ,ili...
Preporuke:
0
0
5 četvrtak, 14 maj 2009 22:41
NSPM web
@ Jovan Janković
Ovde se govori o razgovoru Svetlane Slapšak i Ivana Čolovića. Pri tome se čitalac uvodi u diskusiju o tom razgovoru, a ne daje se nikakva naznaka kakav je to razgovor, gde je vođen, kojim povodom, niti ko su ti Svetlana Slapšak i Ivan Čolović. Razumeo bih nenavođenje reference da je taj razgovor vođen npr. između Čerčila i Staljina, ili da su to dvoje npr. Tesla i Ajnštajn. Ali ovo dvoje, pojma nemam ko su.

Hvala na primedbi.

Dodali smo link na početku teksta, zapravo je reč o razgovoru antropologa S.S. i I.Č. vođenom za Radio Slobodna Evropa, a nalazi se i na našem sajtu (kako na naslovnoj stranici, tako i u rubrici Prenosimo).

Evo tog razgovora i ovde.
Preporuke:
0
0
6 četvrtak, 14 maj 2009 23:35
Fin
Dakle, još jednom, lažna je osnova na kojoj se kontruiše polemika o kosovskom mitu. Ne postoji kosovski mit (to je projekcija bez domašaja, za svakodnevu ishranu raznih dotiranih medija, a ovi razgovornici su njihov mršavi catering).
Dakle, kosovski zavet. Vučinić je upao u mrežu i svojim koprcanjem (koje miriše na pravdanje) samo osnažuje, daje začin tom bednom medijskom catering-u.
Ali dobro citira: i Iva Andrića i Radovana Samardžića - obojica evociraju zavetnu misao, kosovski zavet, na terenu su najviših hrišćanskih dostignuća, tamo gde je sloboda tek moguća, u ozračju su slobodnih ličnosti, viteštva (car Lazar) i sveštene poezije (Njegoš)...
Kosovski zavet braćo...
Preporuke:
0
0
7 petak, 15 maj 2009 00:20
Gazda Gruja
Kosovski mit?
Je l` to beše ono, kad su oni, naši, carevi, rekli Turcima onako, drsko (isto kao i braća Kozaci na onoj skupštini svojim neprijateljima) svašta, i to bez obzira što su im Turci nudili da budu deo "kolektivne bezbednosti", i "Azijske unije" - i još ih nešto najstrašnije izvređali, bez da brinu, što je Turaka bilo h puta više ; pa onda još otišli na "Kosovo ravno" i tamo sekli što su mogli više Turaka, onako, muški, kao pravi slobodni ljudi i gazde na SVOJOJ zemlji?
I tu oni carevi, Lazar, Miloš, Kosančić, Toplica, Jugovići itd, na žalost, izginuli, a Branković, pobeg`o pa preživeo.
A mi zapamtili ove, careve, a Brankovića pljujemo i danas jer je beskičmenjak.
I onda oko ovih, careva, svili i religiju i jezik i poeziju i sve, pa nam je čitava civilizacija izatkana od "nećeš ti meni komandovati, bre" materijala.
Je l` to to?

Pa znam ja što to njima smeta... znam...
Ko pripada Kosovkom mitu, taj ne ćuti pognute glave, i ne sluša inostranog gospodara... Nego bije...
Kome to treba? :)
Preporuke:
0
0
8 petak, 15 maj 2009 04:58
Zavet, a ne mit! Pobeda, a ne poraz!
Uglavnom se slazem sa tezama iznesenim u tekstu, ali i ovaj autor koristi pogresan termin za ono sto Kosovska bitka predstavlja za srpski narod! Nije Kosovo nikakav "mit" - jer bi onda bili u pravu oni koji Srbe nazivaju "mitomanskim" narodom. Ne, radi se o z a v e t u nasih predaka, koji su nam pokazali kako se brani identitet, sloboda i duhovnost! Poseban problem je sto je - posredstvom Turaka - Srbima Kosovska bitka predstavljena krivo, te je ispalo: 1)da Srbi slave poraz, i 2)da su Srbi na prevaru ubili sultana. Oboje je notorna laz, u to se moze uveriti svako ko istrazuje istorijske izvore na Zapadu! Evropa je slavila pobedu Srba na Kosovu - i to nije bila nikakva greska! Srbi nisu tu bitku izgubili, ali jesu, oslabljeni tom skupom pobedom, u narednim decenijama izgubili drzavnu nezavisnost. A "varalice" Milosa Obnilica sto se tice, istrazivaci su odavno uvideli besmislenost turske verzije da je Milos usao u sultanov sator, kleknuo pred njega, a onga ga ubio! Hej, pa koji bi to vladar usred bitke primao naoruzanog vojnika protivnicke vojske! Nazalost, Srbi su prihvatili taj mit o Milosu kao osvetniku-varalici! Verzija koja je, nazalost, udaljena od srpskog pamecnja kaze da je dvanaest srpskih vitezova uspelo da predje preko svih svezanih kamila i dopre do sultana, ubije ga i time resi kosovsku bitku! No, mi smo poverovali Turcima, kao sto danas verujemo Nemcima i Amerikancima, pa ucimo vlastitu istoriju onako kako je ti nasi neprijatelji napisu! Gospodine Vucinicu, molim i Vas i ostale da ne koristite rec "kosovski mit" - smisla ima govoriti jedino o "kosovskom zavetu"! Tako bismo se i jezicki odmah jasno odelili od onih koji nam zele oteti pola Srbije - a drugu polovicu da daju Canku, Cedi... A kad smo kod takvih - Vuk Brankovic nije bio izdajnik, izdaje nije bilo! Kao ni poraza na Kosovu! Ali smo prihvatili tursku verziju o Srbima kao gubitnicima, izdajnicima i varalicama! A oni, Turci, Nemci i Amerikanci su valjda - vitezovi?!
Preporuke:
0
0
9 petak, 15 maj 2009 09:34
brm
"Da dobro ste pročitali Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo."
Proroče nisu Hrvati bed gajs što rade svoj posao već mi što ne radimo...prošetaj se do Kalemegdana do vojno istorisjkog muzeja pa da vidiš čijih kraljeva ima više. " ponosno " sam svojoj deci pokazivao brojne hrvatske kraljeve,vladare nekoliko sela u zaleđu Splita a savremenike srpskih kraljeva Mihaila i Bodina, vladara skoro cele Dalmacije, Raške i današnje Crne Gore i Albanske obale..koji u postavci ne postoje....Jugoslavija not ded - ali ćemo mi uskoro ako se to ne prekine
Hrvati su Jugoslovene davno proterali iz svih institucija pogotovo kulturnih i istoriografskih
Preporuke:
0
0
10 petak, 15 maj 2009 10:07
Srboljub Savic
Postovana redkcijo NSPM,
Pozadinu pitanja i izbor sagovornika radija
"Slobodna Evropa" kao njihov zatrovani odnos prema
Srbiji i srpskom narodu, znamo (vecina se slozila).
Medjutim, uprkos toliko reci, ustvari nije nam
bas jasno, sta je to "Kosovski mit", zavet,legenda.
Istorijski, kao ni brojni drugi narodi u to vreme,
Srbi se nisu nacionalno ujedinili ni identifikovali
Pojam nacije je i danas razlicito definisan, od
SAD (koja namece pojam nacionalnosi izjednacen sa
drzavom) nas i nama slicnih, koji naciju izjednaca-
vamo sa narodnoscu i narodom, imajuci u vidu narode
koji su vecinu okupili u jedni drzavu i naciju,
kao Francuze. Narodi koji zive u manje-vise snaznim
drzavama, kao sada nekoliko germanskih naroda u
Nemackoj ili cetiri naroda u Velikoj Britaniji, u
razlicitoj se meri odnose prema naciji i drzavi.
Moze se slobodno govoriti o jednakosti drzave i
nacije u Nemackoj, dok se Skotljandjani "koprcaju",
ali ostaju drzavljani V.B. i "jedne" nacije.
Srbi su narod bez nacije-drzave, sa sve manje nade
da ce je formirati. Ne treba se zavaravati, ni
omalovazavati odvajanje Crne Gore, Slavonije, Dalmacije, Bosne, Hercegovine, Republike Srpske,
Kosova i Metohije, sutra mozda Raske (oblasti) i
jos gore - Vojvodine (pola veka A.P.). Sve ove
oblasti (i danas drzave) su stanista Srba (i pre
svih seoba i imigracija), sto samo neuki i zlobni
negiraju. Jezik na svim ovim prostioorima je jedan,
ali se ubrzano, sa stvaranjem kvazi drzava, stvara-
ju i kazi jezici - danas, uslovi za sutrasnje naci-
je. Veliki i mocni, zele i na taj nacin-mnogo sit-
nih i nemocnih oko sebe, da jos uvecaju svoju moc.
Kako mi-Srbi sve cinimo da im u tome pomognemo, ne
cudimo se sto se iscrpljujemo "Kosovskim mitom".
Mit je stvorio - opevao narodni pesnik, sazimajuci
sve snove, zal, ponos, bes, ... u "jedno".
S. Savic
Deo 1.
Preporuke:
0
0
11 petak, 15 maj 2009 10:48
Srboljub Savic
Deo 2
Da je Milos Obilic "jurnuo" na sultana - vodju i
komandanta ("glavu"), ne mareci za smrt, mora biti
jasno. Knez Lazar medjutim, nije okupljao vojske da pogine, kao sto njegova drzava nije bila kao
Dusanova (koja takodje nije ujedinila sve srpske zemlje i drzave tada) niti je on bio sa Kosova.
Velicina kneza Lazara je u nastojanju da brani
srpske zemlje i narod, posle poraza srpskih vojski
u Marickoj bitci (18 godina ranije) i porazima
ostalih vojski na Balkanu. Nazalost, iz razloga
koje treba prouciti, nije bitno promenio vojsku,
spremnu da se vojnicki "nosi" sa drukcijom vojskom.
Cak i tako, bitka se nije okoncala "cistom" pobedom
turske vojske (tako je do Evrope [Francuska] cak
stigao glas o srpskoj pobedi, pa su zvona Notre
Dame zvonila veselo u cast). Turski izvori i
istorija Osmanlijsko carstva takodje to govori.
Da bi procenili odnos drzava i drzavica tadasnje
Evrope, ne sme se zaboraviti, da je jos uvek trajao
stogodisnji rat (gde je takodje dolazilo do lomova
zbog upotrebe novog oruzja i taktike). Od 1389 i
Kosovske bitke, do 1451 - pada Beograda i Carigrada
(definitivnog pada "Srbije"), odigrale su se brojne
bitke, Turske pobede i porazi, nase, borbe Bugara,
Rumuna (uspesni vojvoda Drakula), Madjara, Albanaca
i Austrijanaca. Na Kosovu su Madjari izgubili bitku
1448-e, a u bitci kod Ankare (Mala Azija) istakli su se Srbi (vazalna vojska), iako nisu uspeli da
sprece poraz osmanlijske vojske.
Ni malo osvetljena desavanja na tlu Bosne (posebno)
i Hercegovine, a presudna za stanje danas, tek
treba predstaviti.
Sve ovo, ipak ne negira znacaj "Kosovskog mita"-
izraza zelje za ocuvanjem slobode naroda -vrhunske
vrednosti civilizovanog coveka. Ljudske slobode
(jedinke), tako cinicki isticane danas, nema bez
slobode naroda. Pa ako se "Kosovski mit" tumaci
kao izraz zrtvovanja u ime slobode, mora se za
njega boriti.
Politikanti pokusavaju da ovaj mit-zavet,pretvo-
re u ruganje nasem zadnjem porazu- otimanju KiM.
S. Savic
Preporuke:
0
0
12 petak, 15 maj 2009 11:13
Prorok
@brm
Upravo u tome i jeste poenta. Potpuno se slažem sa Vama.
Preporuke:
0
0
13 petak, 15 maj 2009 12:09
Prorok
@brm
Potpuno se slažem s Vama, upravo to i jeste poenta.
Preporuke:
0
0
14 petak, 15 maj 2009 17:29
au mile
rpski narod je opstao zahvaljujući srpskoj pravoslavnoj crkvi i negovanju narodnog jezika, kulture i predanja u kojoj kosovski ciklus predstavlja najvažniji deo. Pričati o zloupotrebi kosovskog mita je isto tako besmisleno kao priča o zloupotrebi srpske pravoslavne srkve. Kosovski mit i srpska pravoslavna crkva su u samoj suštini srpskog identiteta. Trivijalizovanje kosovskog mita je isto što i direktan napad na osnove srpskog identiteta.
Preporuke:
0
0
15 subota, 16 maj 2009 19:59
PREDRAG
Postovani gospodine Vucinicu uradili ste dobar clanak,bas interesantno za procitati.Pogotovo poredjenje sa crvenim svetlom na semaforu je zabavno.Reci cu samo da svako onaj bez obzira na svoje godine ko ne poznaje sopstvenu istoriju nemoze pretendovati da je potpuna licnost bez obzira na stepen obrazovanja.Jer sopstvena istorija se u cestitim porodicama uci od malih nogu.To je slikovito da se izrazim kad nesto PRELAZI SA OCA NA SINA.To je kad majka cita svojoj deci narodnu poeziju a ne uvali im video igrice ili mobilni telefon u ruke cim prohodaju i nauce da govore.U solidnim kucama tako se pocinje sa vaspitavanjem dece.To je kad svoju decu krstavate i dajete im imena Lazar,Strahinja,Vuk,Ugljesa,Milica,Jelena...To je kad vas u kuci nauce da je KOSOVO POLJE svetinja svih srba i kad jos kao dete zauvek zapamtite pojedine citate i recenice iz nasih narodnih pesama.To je kad vam se duboko u svest ureze KO JE VERA A KO JE NEVERA? To je kao kad vas prvi put odvedu u crkvu,nista ne razumete ali znate da na pravom ste mestu...Jednostavno osecate.I sa tim krecete u zivot...Isuvise je to sve vredno da bez toga ostanete.Oni koji su ostali bez toga jer neko za njih nije imao vremena sad se muvaju po raznoraznim NVO i slicnim organizacijama propagirajuci neke nove ikone za koje bi u cestitoj kuci vrata uvek bila zatvorena.Postoje ikone jedine i svete koje se nikada ne skidaju sa zida...Postoje vrata koja ce uvek ostati zatvorena,ali postoje i ona druga.Pisem ovo za one kojima je KOSOVO sveto...Oni drugi nek malo razmisle?
Preporuke:
0
0
16 petak, 22 maj 2009 17:41
DNikodinović
Zašto je nastao Kosovski mit?

Nemanjićki period srpske istorije je formirao srpsku nacionalnu svest i srpske identitete. Dugo kod Srba nije postojala nacionalna svest i nacionalni identtiteti. Srbi su živeli u plemenskim organizacijama, pojam države je bio bez značaja, jer nije imala velikog značaja na život pojedinca.srpske države su bile brojne, male i bez snage.

Ujedinitelj srpskih država Stefan Nemanja je formirao jedinstvenu srpsku drževu, stvorio sve državne entitete, od jezika, pismenosti, kulture, religije, voske, vladarske filozofije, dinastičke vlasti, stvorena je nemanjićka civilizacija, kolektivna svest se razvila, osećanje prema državnoj zajednici se formiralo, ravzio se individualni identitet Srbina, stvoreni su zakoni, običajna ponašanja su bil jedinstvena. tako je formirana srpska nacionalna svest i srpski nacionalni identiteti. Nemanjićka vladavina od dva veka je stvorila nacionalni ponos, uvedeo se značaj kolektiviteta, jedinstva i državnosti, i to je bilo najaznažnije uporište opstanka i prosperiteta.

Zato je Srbija na Kosovu branjena do poslednje kapi krvi, do poslednjeg traga snage. Nažalost Srija je pala u ropstvo, koje je značilo gubitak svega onoga što je dala zajednička država, od ličnog života, časti, slobode, imovine, gospodstva, privilegija. Sećanjem na nemanjićku državu, na srpsku slavu i snagu narod se branio od porpbljavanja nacionalne svesti, birao je sećanje kao pojam časti i dostojanstva, a teško je prihvatao muhamedansku veru iako je konverzija značila privilegije, ali istovremeno odricanje od svega onoga što je neka bilo srpsko, počev od religoje, imena, običaja, odeće, filozofije.

Slobodno se može reći da su Nemanjići stvorili i srpsku nacionalnu svest i srpski nacionalni identitet, koji je imao snažnu i tragičnu promociju u Kosovskoj tragediji. Zahvaljujući toj nemanjićkoj nacionalnoj svesti i srpskim nacionalnim identitetima srpska nacioja je opstala i pored vievekovnog ropstva. Upamtimo, Srbi su imali izbor: ili Srbi bez ...
Preporuke:
0
0

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner